Langoš: tradicionalni zalogaj sa severa punog ukusa
Od ognjišta do uličnih tezgi – specijalitet koji spaja narode i generacije

Langoš je jedno od onih jela koje na prvi zalogaj budi nostalgiju, bilo da vas podseća na detinjstvo, na letnje vašare, ili na porodične doručke u Vojvodini. Ovaj specijalitet poreklom iz Mađarske, zapravo ima znatno dublje korene – vodi poreklo od rimskog hleba panis focacius, koji se nekada pekao tik uz plamen, što objašnjava i etimologiju naziva: mađarska reč láng znači upravo „plamen“. Danas, langoš se u regionu priprema na mnogo načina, ali osnovni recept ostaje gotovo nepromenjen – jednostavno testo, ulje i puno ljubavi.
Recept koji traži strpljenje
Za pripremu klasičnog langoša potrebno je nekoliko sastojaka koje svi imamo kod kuće: brašno, mleko, voda, kvasac, jaje, so i malo šećera. Tajna savršenog rezultata leži, prema rečima vojvođanskih domaćica, u više puta premešenom testu. Tri puta je zlatno pravilo koje garantuje mekoću i prozračnu strukturu. Testo se oblikuje rukama i prži u dubokom ulju dok ne dobije bogatu zlatno-smeđu boju. Nakon toga se odlaže na papir da upije višak masnoće – i spremno je za nadevanje.
Više od ulične hrane
Langoš se može služiti u bezbroj varijacija. U Mađarskoj su najomiljenije slane verzije – sa belim lukom, rendanim sirom, kefirom, pečurkama ili pavlakom. Kod nas, posebno u Vojvodini, rado se kombinuje i sa džemom ili eurokremom, što ga čini zanimljivim i kao slatkiš. U urbanim sredinama često se prodaje na festivalima, pijacama i manifestacijama, dok ga u domaćinstvima najčešće pripremaju vikendom, kao ukusan doručak ili užinu.
Postoji i varijanta testa sa dodatkom pasiranog krompira, jogurta ili kisele pavlake, koja daje još bogatiji i puniji ukus. Ipak, ono što ostaje nepromenjeno jeste njegov neutralan osnovni ukus, koji omogućava raznovrsnost u kombinacijama – upravo zbog toga se testo minimalno soli.
Više zanimljivih recepata možete pronaći ovde.
Most između kultura
Iako ga mnogi smatraju isključivo mađarskim jelom, langoš je prisutan i u drugim delovima Evrope. U Vojvodini je poznat i pod imenom „mađarska mekika“ zbog sličnosti sa domaćim prženim pecivom. S vremenom je postao deo svakodnevice mnogih domaćinstava, ne samo zbog svog ukusa, već i zbog jednostavnosti pripreme i mogućnosti prilagođavanja različitim ukusima i prilikama.
Zanimljivo je da langoš, iako svoje mesto nalazi u svakodnevnoj ishrani, nosi u sebi duh prošlih vremena. Nekada se pravio od ostatka testa koje bi ostajalo nakon pripreme hleba i služio se kao brz i topao doručak, posebno na dane kada se sveže pečeni hleb još nije ohladio.
Recept za domaći langoš
Sastojci za testo:
-
600 g glatkog brašna
-
2 dl mleka
-
2,5 dl vode
-
40 g svežeg kvasca
-
1 jaje
-
1/2 l ulja (za prženje)
-
prstohvat soli
-
malo šećera
Slani preliv po želji:
-
kečap
-
pavlaka
-
pršuta
-
rendani kačkavalj
Priprema:
-
U malo toplog mleka izmrvite kvasac, dodajte prstohvat šećera i ostavite desetak minuta da nadođe.
-
U veću posudu prosejte brašno, dodajte so, umućeno jaje, pripremljeni kvasac, ostatak mleka i vodu. Zamesite glatko testo.
-
Testo ostavite da naraste oko sat vremena, zatim ga premesite i ponovite taj korak još dva puta.
-
U dubljoj posudi zagrejte ulje dok ne dostigne optimalnu temperaturu za prženje.
-
Rukama razvlačite testo u oblik diska i pažljivo ga spuštajte u vrelo ulje. Pržite dok ne dobije zlatno-smeđu boju sa obe strane.
-
Vadite na papirni ubrus kako bi se ocedio višak masnoće.
-
Po želji, premažite pavlakom, pospite sirom, dodajte pršutu, kečap ili bilo koji drugi dodatak po ukusu.
Pratite nas i na našoj Facebook i Instagram stranici, budite uvek u toku sa najnovijim vestima iz sveta turizma.